Je li vaše dijete prilikom odvajanja od vas uplašeno ili zbunjeno?
1. Sigurni istraživači
Kvalitetna briga za dijete je vrlo bitna. Pod kvalitetnom brigom podrazumijevamo čestu interakciju s djetetom, prihvaćanje djeteta i njegova temperamenta, poštivanje djeteta bez pokušavanja prilagođavanja djeteta vlastitom ritmu i temperamentu.
Takav roditelj postavlja razumne granice, dosljedan je u njihovoj provedbi te sudjeluje u djetetovu istraživanju svijeta kroz igru. Kako bi roditelj pomogao djetetu da nauči kako svijet funkcionira. U novim i nepoznatim situacijama ta će djeca istraživati, te na odvajanje majke reagirati manjim strahom.
2. Djeca koja izbjegavaju bliskost
Djeca koja pokazuju malu uznemirenost prilikom odvajanja od roditelja, a jako se uznemire jedino kada ostaju potpuno sama su djeca s anksiozno-izbjegavajućom privrženošću. To su djeca čije majke pričaju s djetetom toplim riječima, igraju se s djetetom, no ne vole prisan kontakt. Ovakva djeca pokazuju manje istraživačkog ponašanja, manjak empatije, izbjegavaju bliske emocionalne veze. U odrasloj dobi nemaju povjerenje u druge ljude i pokazuju strah od intimnosti.
3. Uplašena i nepovjerljivi prema strancima
Takva majka ponekad zadovoljava djetetovu potrebu za blizinom, a ponekad ne. Ta djeca će u nepoznatoj situaciji malo istraživati te će često biti nepovjerljivi prema strancima, čak i kada je roditelj prisutan. Ta djeca postaju nesigurna, bojažljiva, a druge osobe doživljavaju kao nepouzdane.
4. Bez spremnog odgovora na stresne situacije
Posljednja vrsta je dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost koju karakterizira mješavina izbjegavajućeg, ambivalentnog i sigurnog ponašanja. Ta djeca nemaju uhodan obrazac ponašanja, nego se mogu činiti zbunjena, uplašena te se mogu ponašati nedosljedno ili proturječno. Često se javlja kod djece majki koje su bile žrtve zlostavljanja. Utjecaj tipa privrženosti na kasnije odnose Sigurna privrženost omogućuje kvalitetniji odnos s vršnjacima, popularnost, razvoj socijalnih vještina i više povjerenja u odnosu na drugu djecu, a kasnije i odrasle ljude. Sigurno privržena djeca pokazuju veću razinu samopouzdanja i prilagodljivosti, a u odnosu s odgojiteljem pokazuju više samostalnosti i manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka. Ona pokazuju manje agresivnosti, ljutnje i gnjeva, više slaganja s vršnjacima te pokazuju veću poslušnost. Nedostatak privrženosti u najranijoj dobi djeteta rezultira problemima u ponašanju u školskoj dobi. Nedostatkom privrženosti djeca su agresivnija i depresivnija, te pokazuju više emocionalnih i ponašajnih problema od svojih vršnjaka koji su sigurno privrženi.
