Mucanje se smatra poremećajem ranog djetinjstva. Obično se navodi dob od 3. do 5. godine života, jer se oko polovice razvojnih mucanja prepozna kao takvo u najranijim počecima govora, a gotovo sva stalna mucanja do 8. godine.
Istraživanjima je ustvrđeno da je interval između prvih progovorenih riječi i početak mucanja u prosjeku 23 mjeseca, što znači da se mucanje u prosjeku javlja u dobi od 32 mjeseca života. Prema podacima poremećaj mucanja se javlja u govoru 3-5 % djece predškolske dobi, no u njih gotovo 80% one će nestati do odrasle dobi.
U najmanje dvije trećine svih slučajeva govor će se popraviti tijekom prvih godinu i pol dana od pojave mucanja, a oko polovice djece koja su počela mucati prestaje mucati do svoje pete godine.
Iako fenomenologija mucanja obuhvaća i verbalno-glasovna i neverbalna ponašanja, ono što okolina vidi i prepoznaje kao mucanje odnosi se u prvom redu kao ponavljanje, produživanja, zastoje, nepotrebne pauze, ubacivanja, neprimjerno duge emisije govornih signala, razne nepotrebne zvukove, općenito manju količinu govorenja i slično.
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da oko 68% djece koja mucaju imaju rođake koji mucaju u široj obitelji. Otprilike 39% ih ima rođake koji mucaju u užoj obitelji, a kod 27% jedan od roditelja, najčešće otac.
Pri diferenciranju djece koja iskazuju fiziološko mucanje i one koja iskazuju stvarni poremećaj, značajno je uz količinu navedenih nestandardnih verbalnih ponašanja obratiti pažnju i na negovorna ponašanja djeteta odnosno na popratne pojave mucanja.
Utvrđeno je da se već tijekom prvih šest mjeseci po pojavi mucanja u djece do 6. godine života uz umjerene do jake stupnjeve jakosti mucanja zapažaju i distraktivni pokreti lica i glave.
Oni nam pokazuju djetetov napor za prevladavanje zastoja, za njihovim prekrivanjem, te time ukazuju i na razvojne negativne emocije i stavove prema govoru, što značajno pojačava problem govorne komunikacije, bez obzira na učestalni zastoj u govoru.
Do danas, prava priroda genetske komponente u etiologiji mucanja nije dovoljno jasna, no postoji velika vjerojatnost da jedan ili više gena, zajedno s čimbenicima okoline, sudjeluju u naslijeđivanju mucanja. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da oko 68% djece koja mucaju imaju rođake koji mucaju u široj obitelji. Otprilike 39% ih ima rođake koji mucaju u užoj obitelji, a kod 27% jedan od roditelja, najčešće otac.
Pravila ponašanja
U ponašanju s djetetom koje muca mogla bi vam pomoći sljedeća pravila:
- Ako primijetite simptome mucanja, odmah se obratite logopedu za savjet.
- Od prvog dana djetetu se obraćajte mirnim, ohrabrujućim glasom.
- Koristite jednostavne riječi i izgovarajte ih pravilno.
- Osigurajte djetetu rast i razvoj u mirnom i vedrom okruženju.
- Ako dijete muca, nemojte ga zbog toga grditi ili izgovarati riječi umjesto njega.
- Važno je da ga ne uspoređujete s vršnjacima.
- Nemojte ga ispitivati ne ostavljajući mu vremena da odgovori.
- Uvijek ga gledajte u oči dok govori. Vaše prirodno držanje pomoći će mu da savlada poteškoće.
- Uvijek ga slušajte sa zanimanjem. Dijete mora osjetiti da imate povjerenja u njega.
- Organizirajte zajedničke igre koje potiču komunikaciju u opuštenoj obiteljskoj atmosferi.
- Pokušajte smanjiti komunikacijske pritiske i predvidljive stresne situacije.
- Upoznajte osobe iz djetetove okoline i odgojiteljice u vrtiću s djetetovim problemom kako bi mu pomogle da se uklopi.
- Govorite sporo tako da vas dijete nastoji oponašati i sporo govoriti. Budite mu uzorni model lijepog i tečnog govora.
Koji su problemi s kojima se djeca susreću u vrtiću i u školi?
Djeca koja mucaju imaju poteškoće i u vrtiću i u školi. Kod predškolskog mucanja roditelji su dosta brižni, i reagiraju na samom početku mucanja. U toj dobi najveći neprijatelj djetetu su druga djeca – jer im se rugaju, iz čistog neznanja. A kad dijete krene u školu, problem mogu i dalje biti djeca koja nemaju empatiju te se izruguju i maltretiraju ih. Tu se i susrećemo i sa školskim sustavom u kojem rade učitelji i profesori koji, na žalost, nisu dovoljno educirani o tome što je to mucanje, koje su njegove karakteristike i kako djetetu olakšati komunikaciju kada je pod stresom.