Beskompromisna, požrtvovna, nesebična, topla, bezuvjetna, spremna opraštati…
To su samo neki od epiteta majčinske ljubavi. O njoj su pisane knjige, stvarane slike, snimani filmovi. Njenu suštinu su pokušavali shvatiti filozofi, pedagozi, sociolozi. Ne treba zaboraviti da psiholozi tvrde da je ljubav majke kamen na kojem se gradi buduća sreća djeteta. Majčina ljubav može potaknuti, ohrabriti i podržati djecu.
Dosad smo zahvaljujući različitim reklamama, plakatima ili prezentacijama već svi upamtili da su „prve 3 najvažnije“. Iako je teško opisati koliko su one doista važne, dobro je imati na umu da razvoj djetetovog mozga započinje još tijekom trudnoće, a traje još mnogo, mnogo godina te mu je teško odrediti konačnu točku razvoja. Ipak, razvoj je najintenzivniji u djetinjstvu, kako kod brojnih drugih životinjskih vrsta, tako i kod ljudi, a posljedice ranog razvoja mogu se odraziti na ostatak života. Jedan od faktora koji pridonosi ranom razvoju mozga je – majčina ljubav, odnosno podrška u trenucima dječje frustracije.
Iz konteksta dječje emocionalnosti, jasno je da je majčina podrška važna za zdrav razvoj djeteta. No, prema nekim istraživanjima, grljenje, tješenje, ohrabrivanje i ostali oblici podrške povezani su i s razvojem hipokampusa, moždane regije koju se smatra odgovornom za pamćenje. Jedna se skupina istraživača na zanimljiv način dosjetila mjeriti količinu majčine podrške koju dijete prima: u sobu bi postavili vrlo privlačan dar te uveli unutra majku i dijete, pri čemu su majci dali anketu i uputu da ju ispuni, a djetetu uputu da ne raspakirava dar dok ne prođe 5 minuta.
Jedan od faktora koji pridonosi ranom razvoju mozga je – majčina ljubav, odnosno podrška u trenucima dječje frustracije.
S obzirom na to da se radilo o djeci staroj između 3 i 6 godina, ako se prisjetite tog perioda ili imate iskustva s djecom te dobi, pretpostavit ćete koliko je neotvaranje dara bio naporan zadatak i kako im je vrijeme nemilosrdno sporo teklo! Vjerujem da ćete se složiti da bi i većini odraslih takav zadatak mogao nešto teže pasti. Prema zamislima istraživača, ova je situacija, relativno slična dječjoj svakodnevici, kao stvorena za opažanje hoće li i koliko majka pružiti podrške svom, sad već poprilično frustriranom, djetetu.
Beba se smiješi majci
Četiri godine nakon prikupljanja ovih podataka, ista su djeca ponovno okupljena – ovaj put radi snimanja mozga. Djeca koja su doživljavala više podrške majke imala su oko 10% veći volumen hipokampusa od djece koja su imala slabiju majčinu podršku – što se pokazalo i kod zdrave djece i kod djece koja su pokazivala simptome depresije.
Jedan od faktora koji pridonosi ranom razvoju mozga je – majčina ljubavpre
Drugo istraživanje pružalo je još malo dublji uvid u odnos majčine podrške i razvoja hipokampusa, također na djeci iz istog projekta – naime, majčina podrška tijekom ranog djetinjstva pokazala se povezanom s razvojem hipokampusa u lijevoj moždanoj polutki, a ne desnoj, pri čemu je hipokampus brže rastao kod djece koja su primala više majčine podrške. Također, pokazalo se da majčina podrška tijekom školskih dana djeteta nije bila povezana s razvojem hipokampusa – već samo ona tijekom ranog djetinjstva.
Sve u svemu, iako ovakva opservacijska istraživanja ne omogućavaju donošenje uzročno-posljedičnih zaključaka, jasno ukazuju na trend povezanosti iskazivanja majčinske podrške djetetu i razvoja mozga. Stoga, iako majčina podrška neće nužno kod svakog djeteta izazvati dodatni razvoj hipokampusa, nije isključeno da ga kod neke djece može pospješiti. S druge strane, nikakve negativne posljedice primjerene roditeljske (jer ni očeva podrška nije beznačajna) podrške u trenucima dječje frustracije zasad nisu zabilježene, stoga zapravo i nemamo što izgubiti, zar ne?
